RIBARSKA JE SREĆA SVAGDJE VARLJIVA, IZGUBIŠ PONEKAD MNOGE NOĆI, A MREŽE PRAZNE…
— Mario Puratić

https://1drv.ms/v/c/E723AA24BAA69695/IQB0agNT5OwBRqMvLclNYPtZAYkQYDapBEaGF6XBiCmnxik

Brooklyn, Tacoma, San Pedro. 

Po dolasku u Ameriku, Mario Puratić je kratko radio u čeličanama, u luci u Brooklynu i u brodogradilištu J. M. Shipbuilding Corporation u Tacomi. Navedeno brodogradilište osnovao je Sumartinjanin Joze Mijić (Martinac), odnosno Joseph M. Martinac. Nakon drugog svjetskog rata, Puratić se preselio u San Pedro. Tamo je radio na tunolovcima kao ribar. Mreže su se tada izvlačile rukama, uz minimalna mehanička pomagala. Puratić je intezivno razmišljao kako olakšati taj teški i opasni posao te je došao na ideju naprave za istezanje mreža. 

Morski psi zalijetali bi se u mreže, kidali i mreže i ulovljene tune, jer nismo bili u stanju brzo izvući lovinu. Tada mi je i prvi put i palo na pamet da pokušam smisliti nekakvu napravu kojom bi se mreže mogle brzo dizati. I tako je počelo.

Mario Puratić

MARCO COMPANY, SEATTLE. 

Tvrtka MARCO (Marine Construction & Design Company) prepoznala je potencijal i uz postotak od prihoda, otkupila je Puratićev snažni koloturnik, tkz. Puretic power block. Osnivač ove tvrtke, Peter G. Schmidt, o Mariju Puratiću je govorio kao o jednom od najzanimljivijih ljudi koje je poznavao.

SANTA BARBARA, FLORIDA; SAN PEDRO; SEATTLE. 

Do kraja života, Puratić je živio na relaciji Seattle – Santa Barbara – Tierra Verde. Za prvi grad na krajnjem sjeverozapadu SAD-a bio je poslovno vezan, u Santa Barbari u Kaliforniji je imao kuću, a na Floridi je također dosta boravio u vili uz more. Na koncu svojega života, umro je u Santa Barbari. Posmrtni ostatci bili su tamo samo privremeno sahranjeni, uslijed nemogućnosti njihove pravovremene dopreme u jeku Domovinskog rata.

SUMARTIN

3. 9. 1994., tek nakon godinu i pol, Marijevo tijelo preneseno je u Hrvatsku. Na lijesu ispraćenom iz rodne mu kuće stajalo je: Rest in peace in your beloved „stari kraj“ (Počivaj u miru u svom voljenom starom kraju).