Osnovna škola Selca

Vrijedni učenici sedmog razreda na radionici su istraživali narav prijateljstva, njegove granice i razmišljali o vlastitim osobinama u  ulozi prijatelja. Tri grupe učenika bavile su se pitanjima što bi sve učinili za prijatelja,  što nikad ne bi učinili za prijatelja i kako bi se osjećali da ih prijatelj iznevjeri. Ova pitanja za nikog nisu laka, posebice za učenike u ovoj dobi kad su uvelike orijentirani na druženje s vršnjacima. Učenici tvrde da bi za prijatelja učinili sve što treba dok god to ne bi narušilo njihove stavove i želje. Priznaju da još nisu spremni na velike žrtve te da se radi prijateljstva ne bi odrekli onog što ih čini sretnima. Prijatelju bi nastojali pomoći u nevolji, učenju, ispitivanju, dobivanju bolje ocjene, ne bi ga izdali, namjerno povrijedili, ali ne bi se odrekli svojih interesa, hobija, odustali od svojih stavova i razmišljanja.

„Sedmaši“ kažu: „Da me neki prijatelj iznevjeri možda bih mu dala drugu priliku jer svatko može imati više prilika u životu. Ja mu ne bih vratila istom mjerom jer bih onda bila kao i on i spustila bih se na njegov nivo.“

„ Da me neki prijatelj iznevjeri ne bih se više družila s njime, našla bih druge prijatelje koji mi ne bi to isto učinili nego bi bili uz mene ma što god se dogodilo, a ne bi im ni u snu palo na pamet da me iznevjere.“

„Imati prijatelja ili prijateljicu je kao imati brata ili sestru. Sa prijateljem ili prijateljicom ste više otvoreni i bliskiji nego sa svojim roditeljima. Nešto najteže je kada te prijatelj iznevjeri, to te povrijedi. Kada te prijatelj iznevjeri daj mu još jednu priliku jer kasnije će mu biti žao.“

Na kraju obavijesti vas čeka priča kojom smo završili radionicu. Priča govori o važnosti prijateljstva i koliko nam je svima potrebno da netko nekad vjeruje u nas i gura nas naprijed.

"Nemoguće je točno odrediti trenutak rađanja prijateljstva. Kao što postoji kap koja prepuni posudu kad je punite, tako nakon niza srdačnih gesta postoji ona koja vam prepuni srce."

Antonia Radeljak, pedagoginja