Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, nauči se još u vrtiću. Mudrost ne čeka na vrhu planine niti na kraju dugog uspona školovanja, već se krije u pješčaniku dječjeg igrališta. Sve što treba znati o životu nauči se još u vrtiću.
Evo što se tamo nauči:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahodu.
Topli keksi i mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, čitaj, pjevaj i pleši,
igraj se i radi – svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj
se od svog druga.
Ne zaboravi da čudo postoji. Sjeti se sjemenke u plastičnoj čašici: korijen je
krenuo u dubinu, stapka u visinu. Nitko ne zna zašto i kako, ali tako je i
sa svima nama. Sjeti se i jedne od prvih riječi koje si čuo i naučio, možda
najveće i najvažnije od svih riječi – VIDI.
Sve što treba znati sadržano je negdje u ovom popisu. I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene, ekologija, politika, ravnopravnost i zdrav život.
Uzmi bilo koje od ovih pravila, dodaj mu teške, odrasle i zvučne riječi, primijeni ih na život svoje obitelji, posao, državnu politiku, svijet u kojem živiš i vidjet ćeš da će pravilo uvijek ostati jasno, točno i čvrsto.
Velika je istina da, ma koliko već odrasli – kad izađemo u svijet, najbolje je držati se za ruke i ne udaljavati se od svog prijatelja!
